Refrakcija religije u mediju psihoanalize

Kad se u filozofiji, psihoanalitičkoj teoriji ili istočnjačkoj mudrosnoj tradiciji govori o ‘sebe-realizaciji’ (ili ‘samoaktualizaciji’; Maslow 1982) entitet ‘ego’ (odakle i dolazi riječ ‘egoizam’ sa svim svojim negativnim konotacijama) smatra se nečim što je, ako želimo napredovati u dijalektici „sloboda od-sloboda za“ (Fromm 1941) potrebno ili - filozofijskom terminologijom - ‘prevladati’ ili posredstvom dostupnih nam ‘duhovnih praksi’ poništiti (u smislu budističke ‘nirvane’, sanskr. ‘ugasnuća’). Na ovaj način, a zbog ambigviteta izraza ‘ego’ i siromaštvom jezika uzrokovane sinonimizacije sa ‘sebstvom’, neizbježno završavamo u proturiječju i posljedično njemu odustajemo od praxisa. U ovom se radu (koji je dio šireg istraživanja na temu Frommove filozofske antropologije) samo skiciraju neki od mogućih pravaca egzodusa iz još jedne ‘aporije psihe’

Chemistry · Media, Religion, Digital Communication · Religious, Philosophical, and Educational Studies