Zlostavljanje i zanemarivanje djece u obitelji

U posljednjih pet godina uocen je pad broja evidentiranih roditelja pocinitelja zlostavljana ili zapustanja djece i broja djece koja su u tretmanu socijalne skrbi zbog ugroženog razvoja u obitelji. Istraživanje psihosocijalnih aspekata zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji pokazuju da to smanjivanje nije odraz stvarnog smanjivanja broja djece ciji je razvoj ugrožen u obitelji, vec da je tijekom ratnih godina doslo do povecanja „tamne brojke“. Navedene su sugestije za uspjesnije rano otkrivanje, evidentiranje, prevenciju i tretman zlostavljanja i zanemarivanja djece u obitelji. Razliciti oblici zlostavljanja djece u obitelji poznati su stoljecima, no tek je u posljednjih tridesetak godina taj problem ozbiljno zainteresirao javnost i strucnjake. Danas se cak smatra da je zanemarivanje te tjelesno, psihicko i seksualno nasilje nad djecom u obitelji jedan od najvecih problema suvremenog drustva (Archer i Browne, 1988; Newberger i sur., 1986. i drugi). Mnoga djeca izložena su nekom od tih oblika nasilja i nebrige citavog života (Hunter i Killistrom, 1979; Rohner, 1984.). djeca koja su bila zlostavljana ili/i zanemarivana u djetinjstvu pokazuju citav niz poremecaja u licnosti i ponasanju: od skolskog neuspjeha, agresivnosti, delikvencije, pa do psihosomatskih oboljenja. Razvijaju se u odrasle koji tesko uspostavljaju zadovoljavajuce odnose s okolinom, cesce zanemaruju i odbacuju vlastitu djecu i dr. (Rohner, 1984; Wilson i Herrenstein, 1985; Ajdukovic i Pecnik, 1992

Croatian · Geography · Linguistics · Child Welfare and Adoption · Philosophy